Prema Zakonu o radu, radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu u trajanju od najmanje četiri tjedna. To znači da radnik koji radi pet dana u tjednu, ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana. Radnik koji radi šest dana u tjednu, ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 24 radnih dana. Maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštiti radnika od štetnih utjecaja u trajanju od najmanje pet tjedana. Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu može se utvrditi trajanje godišnjeg odmora duže od najkraćega propisanog.

Radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid između dva radna odnosa duži od osam dana, stječe pravo na puni godišnji odmor, nakon šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa kod tog poslodavca. Kako se godišnji odmor određuje uvijek za jednu kalendarsku godinu, to znači da radnik stječe pravo na puni godišnji odmor nakon šest mjeseci rada u toj kalendarskoj godini. Ako se radnik zaposli nakon 30.lipnja, tada radnik ne može ispuniti uvjet za puni godišnji odmor za tu kalendarsku godinu, pa na temelju čl. 78 Zakona o radu, radnik ima pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora, koji se utvrđuje u trajanju od jedne dvanaestine godišnjeg odmora za svaki mjesec trajanja radnog odnosa. U slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor, isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. Naknada se određuje razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora. Radnici koji nisu radili 6 mjeseci neprekidno kod jednog poslodavca, imaju također pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora ili na naknadu za neiskorišteni razmjerni dio godišnjeg odmora u slučaju prestanka radnog odnosa.

Godišnji odmor može se koristiti u jednom dijelu ili u više dijelova. Raspored korištenja godišnjeg odmora određuje poslodavac u skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu i Zakonom o radu, najkasnije do 30.lipnja tekuće godine.

Zakonom o radu nije propisano da poslodavac mora isplatiti radniku regres. Pravo radnika na regres utvrđuje se ugovorom o radu, pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom ili odlukom poslodavca. Sukladno Pravilniku o porezu na dohodak poslodavac može isplatiti radniku prigodne nagrade do 2.500,00 kn godišnje neoporezivo. Pod prigodnim nagradama podrazumijeva se regres, božićnica, uskrsnica i sl. Ako isplata regresa ili druge prigodne nagrade premaši iznos od 2.500,0 kn, razlika se smatra plaćom. Ako radnik istodobno radi kod dva ili više poslodavca, tada je radnik obvezan prije isplate prigodne nagrade svakom poslodavcu podnijeti pisanu izjavu u kojoj će navesti je li kod drugog poslodavca ostvario isplatu prigodne nagrade u tekućoj godini.